Rezultat je u drugom planu. Proteklih godina, sličnih smo se floskula naslušali iz usta domaćih sportista i sportskih radnika: fudbalera, košarkaša, rukometaša, tenisera…

A večeras je valjda prvi put zaista bilo tako. Meč hokejaške reprezentacije Bosne i Hercegovine i favorizirane selekcije Turske, niko neće pamtiti po rezultatu. U sjećanjima će nam svima ostati kaodefinitivni znak da se hokej nakon pune dvije decenije izbivanja, definitivno vratio, kući, tamo gdje i pripada – u olimpijsko Sarajevo.

I pored socijalnih nemira koji su proteklih dana u fokusu javnosti, i to ne samo domaće, hokejljupci su se večeras u dugim kolonama zaputili prema olimpijskoj ljepotici kako bi glasom i dlanovima podržali naše ledene Zmajeve.

Bilo je sjajno – više od pet, možda i cijelih šest hiljada gledalaca, bodrilo je momke u plavo-žutoj opremi, a oni su im na ledu vratili baš onako kako to naša publika voli: velikom borbom i srčanošću – od prve do zadnje minute. 

Pokazali su da znaju i mogu, pokazali su da su vrijedni pažnje, a najvažnije od svega – pokazali su da zaslužuju led! Možda se nekome najava svjetske senzacije činila bombastično, pretencziono i smjelo, ali naši su Zmajevi uistinu senzacija. Jer, ono što oni rade, u historiji sporta i to ne samo domaćeg, još uvijek nije zabilježeno.

Oni znaju kako je biti hokejaš bez leda jer Sarajevo im led nudi tek stotinjak dana godišnje. Oni su večeras igrali s timom profesionalaca, igrača koji tokom cijele godine treniraju, igraju utakmice, vježbaju na ledu…

I dobro reče neko iz publike večeras: Ovo naši sve rade ne bi li konačno dobili ledenu dvoranu. Dobro je rekao, napuniti Zetru tri puta u mjesec dana danas ne može niko – osim njih. Vremena su valjda takva, ljudima sport nije visoko na listi  prioriteta, a dosta im je i razbijenih glava na koje smo valjda svi navikli, gledajući proteklih godina fudbalske utakmice u našoj zemlji.

Stoga je ono što su večeras napravili naši hokejaši višestruko vrijedno. I neće biti posljednje, jer ovo je tek početak. Lijep početak.